Ivo kako smo ga svi zvali iz milja bio je veseli čovjek uvijek spreman za pomoći, čovjek velikih vizija i velikoga srca. Stari i mladi svi su ga voljeli, svi su rado s njime sjeli i porazgovarali. Na dan 18.08. odlazimo na Ivino posljednje počivalište, ne kako bi smo dopustili da nas tuga zavije, već kako bismo međusobno dijelili lijepe i vesele uspomene na Ivu. Na taj način Ivo i dalje živi u našim srcima i mislima uvijek radostan i nasmijan.